O Šemovcima

ŠEMOVCI KROZ POVIJEST

Šemovci su danas naselje u općini Virje u Koprivničko-križevačkoj županiji, a pripadaju među nešto gušće naseljene krajeve Hrvatske. Smješteni su na sjeveroistočnim padinama Bilogore u Podravini, na tzv. Podravskoj magistrali, cesti koja iz Bjelovara vodi jednim krakom prema Koprivnici i Prekodravlju, a drugim prema Đurđevcu i Virovitici. Prirodne osobitosti ovog područja (blizina rijeke Drave, šumsko bogatstvo, plodna zemlja, brežuljkasti tereni povoljni za razvoj vinogradarstva i voćarstva, velika ležišta nafte i plina, i dr.) pružaju kvalitetne uvjete za život ljudi u ovom kraju. Među istaknutijim osobama podrijetlom iz Šemovaca treba spomenuti svećenika, teologa i političara mons. dr. Frana Barca, austrougarskog časnika Stjepana pl. Kolarevića i ing. Stjepana Kolarevića.

 

NAJSTARIJI PODACI

U antičkom razdoblju, prema trenutnim spoznajama, ne može se sa sigurnošću govoriti o Šemovcima kao naselju, već je ispravnije govoriti o širem prostoru koji obuhvaćaju današnji Šemovci, a na kojem su zabilježeni ostaci materijalne kulture i nekih oblika organiziranoga života. O tome zorno svjedoči nalaz barbarsko-keltskog novca, srebrnih tetradrahmi koje su kovali Taurisci u 1. st. pr. Kr., odnosno postojanje odvojka rimske ceste na putu iz Ptuja u Osijek.

 

barbarsko-keltski novac, srebrne tetradrahme

 

SREDNJOVJEKOVNO I NOVOVJEKOVNO RAZDOBLJE

Prostor Šemovaca je u razdoblju srednjega vijeka pripadao u dio posjeda koji je često mijenjao vladare, a razriješenje sudbine Šemovaca u tom periodu najvjerojatnije treba vezati uz hidronim / toponim Hotova te naselja Tomadovec i Orešje koja su se nalazila uz Hotovu.

U novovjekovnom razdoblju se sa sigurnošću može ustvrditi da Šemovci postoje kao naselje na prostoru Vojne krajine. Naime, na Wincklerovoj karti granica Varaždinskog generalata iz 1639. označena su mnoga naselja u Podravini, a među njima i Šemovci (Schemovez). Podjelom Varaždinskog generalata 1745. Šemovci se nalaze na teritoriju đurđevačke pukovnije u okviru satnije u Virju. Važnost Šemovaca tada se ogleda u činjenici da su smješteni na važnom prometnom čvorištu, jer se poštanska cesta između Zagreba i Bjelovara nadovezivala preko njih na cestu između Koprivnice i Osijeka.

Zapisnici kanonskih vizitacija iz 17. i 18. st. svjedoče da je u vinogradima kod Šemovaca postojala od 1700. godine kapela Sv. Križa. Šemovci su tada bili u sklopu župe u Đurđevcu, koja je pak je spadala u Komarnički arhiđakonat. Sadašnja crkva Sv. Križa je zidana 1832., a 1868. su Šemovci pripali župi sv. Martina u Virju. Do početka Prvog svjetskog rata crkva Sv. Križa u Šemovcima se lijepo obnovila. Virovski župnik Martin Kovačević je iz Tirola u Austriji nabavio novi glavni oltar Sv. Križa, te dva manja oltara, a ispred crkve je bila postavljena ručno izrađena željezna ograda. U crkvi se danas nalazi oltar Sv. Križa, Sv. Roka i Gospe Škapularske, a vrijedno je spomenuti i kipove Sv. Sebastijana, Sv. Roka i Sv. Ivana, te sliku Sv. Florijana iz 18. st.


Crkva Sv. Križa
Tijekom 19. st. su se Šemovčani uključili u tada suvremene srednjoeuropske tokove na raznim područjima. Tako Dobrovoljno vatrogasno društvo u Šemovcima djeluje od 1885. kao ogranak vatrogasnog društva iz Virja, a tradicija vinarstva i vinogradarstva u Šemovcima je također bila na zavidnoj razini. Prema oglasima objavljenim u virovskom listu Podravac, Šemovčani su koncem 19. st. prodavali svoje kvalitetno vino i rakiju. Također, vrijedno je spomenuti da su pojedini mještani još 1891. sudjelovali sa svojim proizvodima (vino, rakija, stoka) na gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu.


Razglednica Šemovaca koju je početkom 20. st. izdao Tomo Barac


20. STOLJEĆE

U Šemovcima je 12. rujna 1902. izbio veliki požar u kojemu je stadalo pola sela sjeverno od crkve, odnosno oko 80 obitelji. Odbor za pomoć pogorjelim Šemovčanima, kao i stanovnici iz okolice, na razne načine su pomagali stradalnike, a uredništvo Podravca se zauzelo za prikupljanje novčanih priloga. Premda su materijalne poteškoće u ovom razdoblju bile velike, na duhovnom polju su plodovi u Šemovcima bili obilni - Josip Selak je mladu misu u crkvi Sv. Križa imao 17. srpnja, a Gašpar Habek 24. srpnja 1904. Među svećenicima rodom iz Šemovca treba još spomenuti Jurja Vrabeca i mons. dr. Frana Barca.


Mons. dr. Fran Barac
Mnogi Šemovčani su na strani Austro-Ugarske sudjelovali u Prvom svjetskom ratu, a iz sela je u tim krvavim sukobima poginulo 25 ljudi. U doba monarhističke Jugoslavije su Šemovci su bili općina, i to u vrijeme Savske Banovine (1929.), te Banovine Hrvatske (1939.). U razdoblju od 1918. do 1941. u selu su bile organizirane različite udruge koje su djelovale do početka Drugog svjetskog rata. Tako je 1927. ponovno osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo u Šemovcima, a od 1930. postojali su športski klubovi Jadran i Viktorija. Pored toga, Šemovci su imali glumačku družinu, vrstan mješoviti crkveni zbor, te dječji zbor, a u mjestu je djelovala Bratovština kršćanskog nauka, te podmladak križarske organizacije. Također, u međuratnom razdoblju su ideje komunističke partije našle pristaše i u Šemovcima. Usljed jakog potresa koji je 27. ožujka 1938. pogodio Podravinu, znatne je štete, pored privatnih objekata i škole, pretrpjela šemovačka crkva Sv. Križa.

Ratna zbivanja u razdoblju od 1941. do 1945. ostavila su traga u Šemovcima, koji su u tom razdoblju bili općina. Dio pučanstva je mobiliziran u domobranske postrojbe, a neki su se dragovoljno pridružili antifašističkim ili pak ustaškim snagama. Tijekom 1943. i 1944. godine su na području Šemovaca započela ratna djelovanja, pa je stradalo i nekoliko mještana. U ratu je ukupno smrtno stradao 61 Šemovčan, a smrt tih ljudi je u intelektualnom, demografskom i svakom drugom pogledu bila golemi gubitak za jedno tako malo mjesto.

Nakon Drugog svjetskog rata i prvih godina poraća opet se u Šemovcima probudila želja za stvaranjem i djelovanjem na raznim društvenim poljima. Pedesetih godina selo se elektrificira, gradi se vodovod, a mjesto dobiva telefon i zdravstvenu ambulantu. Od 1964. kroz naselje prolazi asfaltirana cesta. Godine 1956. se osniva nogometni klub 'Bilogorac', a od 1957. u mjestu djeluje Udruga žena Šemovci. Dobrovoljno vatrogasno društvo nastavlja s djelovanjem, a aktivna je i Lovačka udruga Bilogora-Šemovci. Nogometni klub Šemovci je osnovan 1976. godine. Za vjerski život i duhovnu obnovu mnogo je 60-ih i 70-ih godina uz pomoć mještana napravio mons. Ivan Vragović, koji se istaknuo i u obnovi sakralnih objekata u virovskoj župi. Na kulturnom polju je vrijedne rezultate ostvario kipar Đuro Zvonar, slikarica Katica Frtalic i Damir Barberić.

Stanovnici Šemovaca su radosno pozdravili stvaranje Republike Hrvatske. Kroz višestranačke izbore i sudjelovanje u tijelima lokalne vlasti uključili su se u demokratske promjene, a svoj obol dali su u obrani zemlje tijekom Domovinskog rata.


U TREĆEM TISUĆLJEĆU

Početkom 21. stoljeća u Šemovcima su članovi Mjesnoga odbora uz suradnju pojedinih suseljana, mjesnih udruga i potporu općine Virje pokrenuli niz vrijednih inicijativa na kulturnom, športskom i društvenom planu za dobrobit sela i mještana. Zajedno sa svojim župnicima su Šemovčani, uz povremenu potporu lokalne vlasti, skrbili i za groblje. Tako je 2003. na groblju dovršena kapela Sv. Petra i Pavla koju je dizajnirao prof. Zdravko Tišljar, a 2007. je postavljena nova ograda, obnovljeni su križevi i uređen nogostup. Godine 2007. osnovano je Kulturno umjetničko društvo Zvirišće, te je pokrenut rad NK Bilogorac, a započete su i akcije na obnovi zgrade bivšega Zadružnog doma.


Kapela sv. Petra i Pavla


POVIJEST ŠKOLSTVA

Škola u Šemovcima je bila osnovana 1824., a kroz svoje djelovanje ona je središte društvenog i kulturnog života mjesta. Početkom 20. st. šemovačku pučku školu je pohađalo 185 učenika iz Šemovca i obližnje Sv. Ane, ali od sredine stoljeća broj učenika je u stalnom padu. U školi je početkom 20. st. učiteljica Dragica Šporčić uredila lijepu knjižnicu s preko 900 knjiga koje se i danas čuvaju. U prostorijama škole bila je čitaonica, održavale su se vrlo uspješne priredbe, a služila je i kao prostor za sastanke udruga, te je u njoj danas smještena etno zbirka. Poteškoće s prostorom za učenike i problemi oko uređenja učiteljskoga stana u školi u Šemovcima bili su tijekom 19. i 20. st. stalni izvor nesuglasica i sporova između učitelja, lokalne vlasti i mještana. U nekoliko navrata u raznim periodima vršeni su radovi na dogradnji i popravku škole, kao i uređenju školskoga vrta, koji se spominje kao posebno lijep i uređen. Svoj doprinos su u tim poslovima, uz školske vlasti, dali i roditelji učenika. Od mještana su učiteljsku službu tijekom prošloga stoljeća vršili Tomo Cvetković, Stanislav i Marija Markoja, Martin Barberić, Lidija Šiptar i Ksenija Vinković.


Osnovna škola


DEMOGRAFSKA GIBANJA

Koncem 18. st. Šemovci imaju 416 stanovnika, a podaci o kretanju stanovništva u Šemovcima tijekom 19. st. ukazuju na trend rasta. Tako su Šemovci 1825. imali 523 stanovnika. Godine 1900. broje 1.449, i to je, prema statističkim izvještajima, najveći broj. Koncem 19. st., kada na hrvatskom prostoru dolazi do velikih migracija stanovništa u prekooceanske zemlje, zabilježeno je da su i neki Šemovčani krenuli na američki kontinent. Tijekom 20. st. broj stanovnika u Šemovcima konstantno opada. Tako 1910. Šemovci imaju 1.356 stanovnika, a prema zadnjem popisu iz 2001. godine u mjestu živi 576 stanovnika. Razlog tome treba tražiti u gospodarskoj nestabilnosti, ratnim nedaćama, smanjivanju nataliteta, te ekonomskim migracijama.


Autor: dr. sc. Ivica Zvonar